Da li je održiva mobilnost dostižan cilj u Srbiji?

urbana mobilnost

Ovogodišnja Evropska nedelja mobilnosti otvorena je u Kruševcu, koji je osvojio nagradu za lokalne samouprave koje su se istakle u promociji zdravijeg i čistijeg prevoza bez emisija štetnih gasova. Izgradnja biciklističkih staza i parkova koji podstiču alternativne vidove kretanja po urbanim sredinama je dobar početak na putu ka zelenijem saobraćaju – ali stvaranje gradova po meri biciklista i pešaka zahteva daleko sveobuhvatniji pristup. 

Uostalom, Evropska nedelja mobilnosti jeste samo deo većeg, dugoročnog plana da Evropuz pretvori u zonu bez emisija štetnih gasova – aktivnosti su tu da motivišu građane i lokalne samouprave da stupe u akciju.

Da li je u Srbiji moguće ostvariti ovako ambiciozne ciljeve, ako uzmemo u obzir da insfrastrukturni projekti neretko tretiraju životnu sredinu, zdravlje građana i njihove potrebe kao fusnotu, a ne kao osnovu razvoja?

Ukratko, šta je urbana mobilnost?

Urbana mobilnost može se podeliti u tri osnovne kategorije: javni prevoz (autobusi, tramvaji, trolejbusi, vozovi), individualni prevoz (automobili, bicikli, trotineti, pešačenje) i teretni saobraćaj (kamioni, teretni vozovi, itd.). Svaka ova kategorija je ključni element funkcionalne urbane mobilnosti – ali kako urbane sredine rastu, tako raste i izazov efikasne organizacije i sinhronizacije ovih elemenata.

Naime, povećanje broja vozila na putevima ne podrazumeva nužno i povećanje mobilnosti. Naprotiv, ono rezultira saobraćajnim gužbama, zakrčenim javnim površinama, zagađenjem vazduha, izgubljenim vremenom i u najekstremnijim slučajevima, gubitkom života. Kako je ovaj problem u poslednjih nekoliko decenija eskalirao u urbanim centrima širom sveta, izrodila se ideja održive mobilnosti. 

Održiva mobilnost podrazumeva prelaz na alternativne i čistije vidove prevoza koji rasterećuju saobraćajnice, povećavaju “protočnost” saobraćaja i minimalizuju ili potpuno eliminišu emisije ugljen-dioksida: pešačenje, trotineti, bicikli i efikasan javni prevoz. Cilj Evropske nedelje mobilnosti jeste da se rešenja koja doprinose većoj popularizaciji takvog prevoza podstiču i promovišu. 

Beograd – borba za puteve

Kad se govori o saobraćajnim gužvama i zakrčenim javnim površinama, Beograd vrlo lako može biti prva asocijacija. Iako je poslednjih decenija broj stanovnika u glavnom gradu Srbije dramatično porastao, taj rast nije pratio i razvoj saobraćajne infrastrukture, niti dugoročno planiranje njenog rasterećenja. Gužve u saobraćajnom špicu i uske ulice koje su pretvorene u parking zone, skoro neprohodne čak i za pešake, teško da mogu da ispune obećanje dostizanja održive mobilnosti. 

Situacija je nešto bolja na Novom Beogradu, gde široki bulevari dozvoljavaju da se saobraćaj rasporedi između pešaka, vozača automobila i biciklista. Šta je onda rešenje? U udruženju “Ulice za bicikliste” smatraju da se problemi u starijim delovima grada mogu prevazići menjanjem propisa. To bi značilo dozvolu za bicikliste da u užim ulicama idu sredinom trake, kao i da se omogući dvosmerno kretanje biciklista u jednosmernim ulicama, što se pokazalo kao uspešna praksa u Briselu.

„Na taj način nadomešćujete nedostatak biciklističkih staza, pošto prosto nije moguće napraviti ih svuda u gradu. Vi nemate nijedan grad u Evropi koji ima hiljade kilometara biciklističkih staza, nego se to rasporedi tako što imate biciklističke staze, zone  usporenog saobraćaja ili biciklističke ulice“, objasnio je predsednik udruženja Zoran Bukvić na tribini o bezbednosti biciklista u Srbiji

Učesnici tribine ocenili su da jedan od najvećih problema ipak ostaje odnos vozača motornih vozila prema biciklistima – koji su neretko viđeni kao smetnja, a ne ravnopravni učesnici u saobraćaju. Upravo u tom odnosu leži začaran krug – znajući stanje na putevima, građani koji bi rado zamenili automobil biciklom zaziru od ovog vida prevoza plašeći se za svoju bezbednost. 

To bi moglo da promeni proširenje biciklističke infrastrukture u Beogradu – iz gradske uprave najavljuju čak 492 kilomentra novih biciklističkih staza do 2031. godine, koje će početi u Višnjičkoj ulici, Teodora Drajzera, Ustaničkoj i na Mirijevskom bulevaru. 

Novi Sad – biciklistički bum 

Novi Sad je u odnosu na Beograd donekle imao početnu prednost kad je reč o samoj strukturi grada, ali pomak napred je daleko primetniji. Pre malo više od 10 godina, biciklisti su činili 2-3% učesnika u novosadskom saobraćaju, sa trendom opadanja. Poslednja studija, urađena 2018. godine na Fakultetu tehničkih nauka za potrebe izrade “Smart plana” utvrdila je da je taj broj porastao za oko 300%. Na ulicama Novog Sada biciklisti čine čak 10% učesnika u saobraćaju i trenutno ih ima oko 30,000 sa trendom rasta, s obzirom na epidemiološku situaciju.

Ovakav bum u broju dvotočkaša na ulicama može se velikim delom pripisati i aktivnostima Novosadske biciklističke inicijative. Ovo udruženje građana je uspelo da skrene pažnju na probleme biciklista i pešaka kroz akciju poznatu kao “Novosadska kritična masa” koja se tradicionalno održava svakog poslednjeg petka u mesecu. Tada biciklisti na kratko preuzimaju glavne puteve u Novom Sadu, nudeći sliku sasvim drugačijeg prevoza. 

Iako je kritična masa bila odličan marketinški potez – promene zahtevaju malo više rada. “Navike se ne menjaju preko noći i postoje određeni mehanizmi kako to treba raditi”, istakao je predsednik NSBI, Marko Trifković, istakavši da promene često nisu popularne i da se rezultati godina rada u ovoj oblasti zaista vide tek od 2018. naovamo. U čemu je tajna uspešne inicijative civilnog sektora?

Osim entuzijazma, potrebno je mnogo upornosti i znanja iz oblasti koje želimo da menjamo. To ne podrazumeva samo medijske nastupe ili interesantne ulične akcije, već i sposobnost da se pronađu relevantne informacije, stigne do donosilaca odluka i “sparinguje” s njima u procesu javne rasprave.  

“Ako se bavite promenama navika ljudi i njihovih stavova, važno je izučiti na koji način možemo da utičemo na ljude. Mnoge stvari za koje intuitivno mislimo da bi funkcionisale, ispostave se kao nefunkcionalne i mogu biti kontraproduktivne”, kaže Trifković. 

“Dobra stvar je da odredimo ko su ljudi sa kojima možemo da radimo, gde možemo naći saveznike i podršku, a gde ne treba gubiti vreme. Bitno je i raditi na tome da organizacija bude održiva, jer entuzijazam je zaista jedna potrošna stvar. Takođe, važno je biti siguran šta je to tvoj cilj koji se može preneti u jednoj rečenici tako da svi jasno i nedvosmisleno mogu da se prepoznaju u njemu i znaju kako da stignu do njega”, dodao je on.

Šta dalje?

Dakle, promene jesu moguće – ali ambiociozni ciljevi zahtevaju srazmerne sposobnosti i ulaganja. Glavna misija programa EKO-SISTEM jeste upravo osnaživanje civilnog sektora da se uhvati u koštac sa tako sveobuhvatnim i dugoročnim ciljevima kao što je održiva mobilnost. To podrazumeva edukaciju samih udruženja građana, finansijsku podršku, ali i podsticanje umrežavanja sa organizacijama koje dele iste ili povezane ciljeve. 

Od sledeće godine, organizacije civilnog društva imaće priliku da konkurišu za grantove u okviru programa EKO-SISTEM koji implementiraju Mladi istraživači Srbije uz podršku Švedske. Zato je sada pravo vreme da dobre ideje polako počneš da stavljaš na papir – do tada, prijavi se za naš newsletter da te informišemo o našim aktivnostima i aktuelnim konkursima.

Takođe, na sajtu Evropske nedelje mobilnosti, imaš priliku da registruješ svoju organizaciju i tokom cele godine budeš deo kampanje za mobilnost.

Budi u toku!

Prijavi se za naš bilten i budi u toku sa najnovijim vestima, akcijama, konkursima i obukama iz oblasti zaštite životne sredine.